DANILO KIŠ

Sklopivši oči, koje je pitanje postavio?

Čemu sve to što jeste i što nije (a što bi moglo biti), čemu sve to ako zajedno sa telom, sa okom, sa testisima, umire i duh, taj oblak, ta jezgra srca u srcu umirućeg srca. Čemu, ako ne tome da se nadživi trošni prah tela, da se u najsavršenijoj kvintesenci sakupi prošlost, sadašnjost i budućnost, saznanje i slutnje, fini prah i oblak, meljava svih čula, meljava srca i mozga, da se sve to skupi u mali večni oblak, u paru oblaka, i da nastavi da živi, kao saznanje i kao suština.

Danilo Kiš, Peščanik